04 ožujka 2026

Moje pjesme, moja proljeća

 

Kad ljubavnim stazama vrijeme se kotrlja 

kad šulja se hodnicima sna

postajemo ljubavnici grijeha

sve tajne naše u očima krijemo

ničemo na cvjetnim poljanama

u treptaju vremena osjećamo strast

 

Starimo, grijehu moj,

starimo s bajkama koje nas prate

kao munje s grmljavinom u daljini

ljubav traje i svi naši snovi čisti

 

kao kamen pod slapom u divljini

trajat će i ova moja pjesma

napisana ljubavlju dovijeka…

 

ne boj se ako ponekad odlutam u oluju mora

tamo pjesmom nad pjesmama svoj smiraj živim

tvoja duša hram je mojim uzdasima

bliješteći skriveni sjaj kojeg samo ja vidim

 

ljubav nas grije, grijehu moj

u zvjezdanim vrtovima gdje tišina vječno traje

u riječima što uboge mi udove vežu

odmrznuta osjećanja da ih za života svoga

u nove beskrajne pjesme pjevam…

 

ti moje pjesme razumiješ

one su moja proljeća rana

u njima mirišu cvjetovi jorgovana

i ljubav pobjednica nad nama

 

poput šutljivog mora u zbilju dana  noć se prikrada

zvijezde čedno otkrivaju sjaj

nema žamora uličnih šetača

resko odzvanjaju zvona u ponoć grada

nostalgija u duši mladost u bespuće zašla

rastrgane riječi pjesme beskrajne na usnama

žar prolaznosti u prvom svitanju jutra

zgasnut će zvijezde

nestat će sjaja grijehu moj

ali neće nestati nas...

 


Broj komentara: 9: