Kad nas vrijeme dozove, sjeta se budi

 

Na starom šivaćem stroju kao da još uvijek 
počivaju ruke koje su strpljivo krpale dane i noći, 
u tišini doma...

Fenjer,
 s treperavim plamenom,
 čuva sjene večeri 
kad su se priče šaptale uz toplo svjetlo.

 Stari mlin za kavu pamti jutra 
koja su mirisala na početke,
 dok je svijet bio 
sporiji i 
nekako bliži...

U tim predmetima nije samo prošlost...
 u njima je vrijeme
 koje nas još uvijek 
tiho doziva 
da zastanemo 
i prisjetimo se...

Trebam ...

 

Gugi i partnerica

  Ovaj Gugi je nemoguć
već obilazi moje dvorište
 i to ne sam
već sa svojom partnericom...

što će biti cijelo ljeto
ako kojim slučajem uđu u kuću,
  ne garantiram njihovu sigurnost...

Vidi... oni su tu....

 

Pazi ovako:
klikneš 
e n t e r 
i na Bloggeru. com
naći ćeš
ekipu s onog bloga 

kojeg su poslali u nepovrat...

kužiš?

hajde sad, registriraj se

i blogiraj...

U svakom cvijetu zarobljeno malo sunce

 Ukrasila je cestu, grad ogrnula novim ruhom

taj vijugavi put što vodi do grada,

kao da je netko usred sivila asfalta i kamena 

prosuo najčišću zlatnu boju 

pred oči znatiželjnih pogleda

 

Ne treba joj raskoš vrtova ni ruka vrtlara; 
ona niče iz krša, prkoseći vjetru i suncu, 
crpeći snagu iz surog kamena
 kako bi svijetu darovala svoj mirisni sjaj

Prizemljena

...tako bih rado 
o oblake
objesila snove

vidi, dva se oblačka zagrlila
sunčeva je zraka
rosnu kap poljubila
mene već jutro okovalo
u gvozdenom sidru stvarnosti
sve moje nade tihuju

mislima sam jedro dala
da slobodno plove

vidi tamo
dan me čeka
opet će mi kratak biti

situacija nalaže
   da čvrsta

moram biti
i prizemljena

Facebook - Sjetkov vremeplov

Povremeno treba
 zaviriti u facebook
Sjetko mi uspomene čuva i 
 podsjeti me  na vremena prošla
i svašta nešto ispriča...

 Na današnji dan, godine Gospodnje  2018.
sve je bilo zdravo, zeleno
praznik i odmor za oči...

Godine  2021. gospođa zima se nije dala

poharala je prve poklone proljeća..

zabijelilo se  sve što nije naviklo bijelo biti...

A 2022.  imala sam samo svoj Hanami..

trešnja je podarila  eksploziju  bjeline i čednosti...

Uskrsni rebus za odrasle

Idemo...hrabro...3, 2, 1

 s t a r t -

Uskrsni rebus:

Rebus:

🌅 + (KRIŽ − Ž) + 🐣 + (S − S) + 🌼

Evo malo pomoći

💡 Kako razmišljati:

🌅 = zora / svitanje

KRIŽ − Ž = KRI

🐣 = pilić / život / rođenje

S − S = (ništa / tišina / praznina)

🌼 = cvijet / proljeće / novi početak

u komentaru napiši rješenje rebusa.... 

rješenje je izreka

Rješenje rebusa objavit ću sutra...do tada, potrudite se riješiti ga sami.

Sretni Vam blagdanski dani !

Uz Uskrs

 Sretan Vam

i 

blagoslovljeni Uskrs!

Moji lovranski prijatelji

 Marko, Darko i Žarko
moji lovranski prijatelji...
uvijek me dočekaju i isprate
usput dobiju mrvice...

Vlatko i Zlatka su uvijek posebni
oni me baš ne primjećuju
dovoljni su sami sebi...

Imam ja krilate prijatelje i

i u  Rovinju i Poreču

ali to je već   priča za neku drugu priliku...

˜”*°• Dvije kapi vode •°*”˜

 Moram obuzdati te moje zbrkane misli
pojavljuju se iznenada, nenajavljeno
naprave mi kaos u mozgu 
kad imam najviše posla i 
kad moram biti koncentrirana na 
vrlo važne stvari...

ali, ja sam ona koja uvijek 

posjeduje ono a l i...

***

Ništa se ne događa dvaput
niti će se dogoditi,

 zbog toga,
rađamo se bez iskustva,
umiremo bez navike...

čak ni najdosadniji učenici
u školi na planetu
nemaju priliku ponoviti
prošla godišnja doba...

nijedan dan se ne vraća,
ni dvije noći nisu iste,
niti dva ista poljupca,
niti dva potpuno ista pogleda...

jučer, kada
je netko izgovorio tvoje ime,
činilo mi se da je ruža
procvjetala na pločniku...

potražili smo zajedništvo
smiješeći se u zagrljaju,
čak i ako smo različiti
kao dvije kapi vode.

Staza u spomenaru

U spomenaru vremena
postoji staza koju nitko
osim mene ne zna pronaći.
Utisnuta je među požutjele dane,
među riječi što su se rasule
kao latice u nepažljivom koraku.
 
Na toj stazi još uvijek stoje
moji mali tragovi,
moji prvi strahovi,
moje tihe radosti
što su se skrivale
u džepovima djetinjstva.

Tamo se i danas čuje smijeh
koji je odavno utihnuo,
ali u meni još uvijek živi
kao da ga je vrijeme
zaboravilo ponijeti.
 
Na toj stazi svaki kamen pamti korak
koji sam jednom ostavila
žureći u neki novi svijet,
ne znajući da će me jednoga dana
upravo taj kamen dočekati natrag.
 
U spomenaru vremena
ta staza je moj dom,
tiha, skromna, vjerna.
 
I kad god se vratim,
ona me primi
kao da nikada
nisam otišla 

Jednostavno, Preverta volim

Neću mnogo pisati o ovoj pjesmi
često joj se vraćam
ona je poput hladnog tuša 

koji počinje kao topli zagrljaj .

Ova pjesma je prelijepa 
jer je iskrena u svojoj okrutnosti.

Ona pjeva o ljubavi 

koja je toliko jaka 

da postaje destruktivna. 

Govori nam da onoga koga volimo

 ne smijemo tražiti tamo 

gdje se prodaje sloboda, 

jer ljubav tamo jednostavno ne stanuje.

Pjesma je zapravo tužna oda 
pogrešnom načinu voljenja.

 Je li vas više dotakla ljepota početka 
ili težina završetka?

 

Danas

Danas frizure nema...neeeeeeeeema

nekad bilo, pa se spominjalo

Ona je burrrra, vladarica, carica, kraljica

puše, dere, lomi, zviždi,  fijuče

Nema veze što frizure nema

ja sam joj prkosila

nema ništa ljepše nego sjesti u auto

noga na gas

radio naviješ po svom guštu

i brojiš kilometre do kume...

a ona neka puše, dosadit će joj

Bila sam kod moje kume

po domaća jaja za pisanice...

ljepota....čavrljale smo

samo onako kako mi znamo

nikoga nismo ogovarale

a do mile volje smo se ispričale...

divotica

 

Kad se poigraš, a zašto da ne?

 

Kad se malo poigraš slikom
dobiješ što dobiješ
ova nije AI generirana
ovo je samo moja igra

samo relax time...

slika je sa prošlog bloga

slika je i sa onog pretprošlog bloga

i jednog i drugog 

brisali su oni

koji su bili moćni...

mislim da nisu voljeli blogirati

onako kako to vole

moje frend blogerice,  frend blogeri

i ja...

a pitaš što je ovo

to sam ja jutros 

brala i ribarila

na tržnici u mom malom gradu...

sve je zdravo

ako vi ne kažete drukčije...:-)))

U letu iznad plavetnih pučina

 

...ima dana kada letim, letim i sunce ljubim

kao da je oblak meda

letim na krilu galeba

ispod mene klize valovi

dugine boje hvatam

umjesto prve kave

kapi rose ispijam

natopljene zrakom i vjetrom

s radošću letim od izlaska do zalaska sunca

uranjam u more milosti, milovanja i slatkoće

kao razigrani leptir probudim se

od šarenila emocija ganuta

na peludu sreće i izumrlih bolova

letim preko plavetnih pučina

preko polja zlatne pšenice

i žutila suncokreta u bljesku dana

uronjena u odsjaju zalaska sunca

živim emocije kontrastnih boja

gubim se na horizontu

gdje su nam se pogledi

ljubili...

***

...nastavak je slijedio na mom blogu

Trenutak za slovo

koji je netragom nestao

ne mojom voljom 

nego voljom onih koji imaju moć...

Treba se pripremiti

Ušli smo u veliki tjedan, očekuju nas veliki dani
treba se pripremiti 

Nažalost, ove mi tuje više nema
bura je bila ljubomorna na njezinu ljepotu 
iščupala ju je iz korijena

Moja školjka uvijek je tu

jer kod mene se vole Uskrs i more

Okućnicu treba urediti, evo kako je bilo lani

Idu dani, volim se na vrijeme pripremiti...

sebe i sve oko sebe u mir odjenuti

tradiciju cijeniti...

ide  Uskrs

ovaj tjedan na mom blogu

 postovi će biti 

tematski...

Pitala sam, pitala pa pala na 4/10 :-)))))

Pitala sam onu AI

da mi kaže što o mom blogu misli,

da li je dobar ili pada na ispitu

dobih odgovor 

zaboljela me glava

objektivnost je na zavidnom nivou :-))))

kako bilo da bilo, 

tako je kako je...

Plus:

• Jednostavan i pregledan (tipično za Blogspot)
• Brzo se učitava (bez puno “teških” elemenata)

Minus:

• Zastarjeli izgled (djeluje kao 2010-era blog)
• Nema profesionalnog vizualnog identiteta (logo, boje, tipografija)
• Slaba mobilna optimizacija (ako nije dodatno prilagođen)
• Ne ostavlja jak dojam

 Ocjena dizajna: 4/10 

Pa recite sad
nema veze
važno da ja blogiram

čak sam i logo pripremila ali ga za inat 

neću staviti u desni boks....eto:-))

Postoje riječi

...postoje riječi koje skladaju melodiju srca
proljetnim jutrom kada kiša se slijeva
val razbija u pjenušave osjećaje
posljednji ples slaže u slova
najljepše bljeskove stiha
***
biti tajanstven i mističan...jednostavno je i lako...
prepustiti se snazi riječi, prepoznavati skrivene svjetove u sebi
u isto vrijeme osjećati vrutak života i krhkost duše
jednostavno je i lako...
biti biće uzdaha, smjestiti se zanosno u nadahnuta slova, 
stihovima voditi u najskrivenije kutke unutarnjeg bića
tamo gdje skrivena su htijenja i nadanja 
nanizane perle životnih nedaća,
i rastanaka od kojih kosa zaboli...
sve je to ljudski, sve je to dio puta
daškom jedra pokrenuti treba
i zaploviti labirintima snova
na pola puta osjetit ćeš pruženu ruku
i poziv na ples ispod oblaka. 
sve je to zbog čarolije svjetla koja je u nama
pa kao priobalna bura ljubav se uskovitla
diže, nosi, nutrinu vrtloži, odjednom ogoli
ushićenjem razapinje svjetove drhtavog nam srca.

Kad moj stih pozove - dvorana je puna

Glazba, stih, ples, pjesma, šala, smijeh

ne nedostaju na pjesničkoj večeri

u dvorani nema mjesta

meni srce puno...

da, i baterije krcate... 

Moji mladi prijatelji iz RKUD-a

Ovdje čekam svojih 5 minuta...:-)

Pod stijegom domovine, ponos

Puna vijećnica Grada...u prvom redu naša Dijana sa Zdenkom

 iza stijega sam,  promoviram novu zbirku

Zbog stiha i u maškarama sam bila, pored krinolina, ja mornar mali iz kužine :-)

Buket od gradonačelnika...yesss

Kad moja kuma sebi zadaću dade, kolača ima za pola grada

Ikebana spremna za na stol, 

umjesto cvijeća miriše stih i stručak lavande, kadulje i ružmarina