27 veljače 2026

Što ostaje kada vrijeme prođe?


 
Moja nova zbirka u pripremi... 

nije samo skup zapisa,

ona je svjedočanstvo o nitima

koje nas vežu i onda kada se čini da je sve nestalo. 

„Blizina koja se ne vidi“ 

vodi nas kroz labirinte ljubavi i prolaznosti, 

podsjećajući nas da najsnažniji tragovi 

nisu oni ostavljeni u kamenu, 

već oni utisnuti u tišinu između dva kucaja srca.

 Ovom zbirkom  pozvat ću čitatelje 

da zajedno zastanemo 

i osluhnemo ono neizrečeno, 

da prepoznamo lica u sjenama 

i toplinu u sjećanjima. 

Ovo su zapisi jednog vremena 

koji ne dopuštaju zaboravu

 da pobijedi ono 

što je bilo stvarno.

Jer najstvarnije je upravo ono

 što se vidi samo srcem.



skica naslovnice



26 veljače 2026

Mjehurić zraka iz dubine

               Moja poezija nastaje tiho, 

u trenucima kada se riječ 

sama probija prema površini,

 kao mjehurić zraka iz dubine.

 Njezina snaga nije u glasnosti, 

nego u postojanosti: 

u načinu na koji se vraća, 

u načinu na koji se taloži, 

u načinu na koji ostavlja trag. 

Stihove ne pišem da bi impresionirali,

 nego da bi progovorili, o onome o čemu se inače šuti,

 o onome što se skriva ispod kože, 

o onome što se ne usuđujemo uvijek priznati ni sebi.

More, ljubav, tišina, sjene, svitanja…

sve su to prostori u kojima se krećem s prirodnom lakoćom.

Ne bježim od tame, ali je ne slavim, 

ne bježim od svjetla, ali ga ne idealiziram.

 Promatram, osluškujem, pamtim.

U stihovima more nije pejzaž nego arhiva,

 ljubav nije romansa nego puls, 

tuga nije slabost nego materijal od kojeg se gradi snaga...

moji stihovi nisu kronologija nego putovanje... 

Njome šetam  kroz vlastite slojeve… 

kroz ono što je potonulo,

ono što je izrečeno, ono što je izgubljeno

 i ono što se tek rađa.

Stih mi pomaže otvoriti  mali prozor u svijet

 koji je istodobno intiman i univerzalan, prepoznatljiv i moj.

voljela bih da je moj stih mjesto susreta, 

onda  zastanimo zajedno, udahnimo i dopustimo da nas riječ dotakne. 

Ne naglo, ne nasilno, 

nego onako kako to čini val: 

strpljivo, 

uporno,

hrabro

uvijek 

iznova.


<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); }); </script>

<style> /* BLOKIRANJE OZNAČAVANJA TEKSTA */ .protect { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; -webkit-touch-callout: none; } /* BLOKIRANJE POVLAČENJA */ .protect * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="protect"> <!-- OVDJE UBACI SVOJ POST --> </div> <script> // BLOKIRANJE DESNOG KLIKA document.addEventListener('contextmenu', function(e) { if (e.target.closest('.protect')) e.preventDefault(); }); // BLOKIRANJE TIPKOVNIH PREČACA document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c","x","u","s","p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // BLOKIRANJE OZNAČAVANJA document.addEventListener('selectstart', function(e) { if (e.target.closest('.protect')) e.preventDefault(); }); // BLOKIRANJE KOPIRANJA document.addEventListener('copy', function(e) { if (e.target.closest('.protect')) e.preventDefault(); }); </script>

<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); }); </script>

<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); });

<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); }); </script>

<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); }); </script

<style> /* Blokiranje označavanja teksta */ .no-copy { -webkit-user-select: none; -moz-user-select: none; -ms-user-select: none; user-select: none; } /* Blokiranje long-press menija na mobitelima */ .no-copy { -webkit-touch-callout: none; } /* Blokiranje povlačenja teksta */ .no-copy * { -webkit-user-drag: none; } </style> <div class="no-copy"> <!-- OVDJE IDE TVOJ POST --> </div> <script> // Blokiranje desnog klika document.addEventListener('contextmenu', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje tipkovničkih prečaca document.addEventListener('keydown', function(e) { if (e.ctrlKey && ["c", "x", "u", "s", "p"].includes(e.key.toLowerCase())) { e.preventDefault(); } }); // Blokiranje označavanja mišem document.addEventListener('selectstart', function(e) { e.preventDefault(); }); // Blokiranje kopiranja (fallback) document.addEventListener('copy', function(e) { e.preventDefault(); }); 

25 veljače 2026

Vrtlozi emocija u tragovima

 


Lutajući godinama, tumarajući nepreglednim virtualnim prostranstvima posebno blogovima, forumima i portalima nailazila sam na nju, njezino veličanstvo ljubav ( ovdje bih je trebala napisati pod navodnicima)...moram priznati da sam ponekad bila  začuđena, ponekad iznenađena, ponekad je osjećaj radosti prevladao u meni jer sam bila svjedokom virtualne ljubavi koja je kasnije rezultirala brakom...

nikad nisam osuđivala, pokušavala sam razumjeti...

Prateći ih uvijek sam iznova potvrđivala u sebi da s

stigli su  iznenada, uzrokovali vrtlog nepoznatih emocija,

instinktivni su, magični su, 

dovoljni za aktere koji su se javno eksponirali...

činilo mi se da zaljubljeni osjećaju "tri metra iznad neba"!

i da su njihove ljubavi, upravo zato što su poput munje, bile  neodoljive.

Trajale su nekoliko trenutaka i ostavile dugotrajne tragove svog prolaska

koje se zauvijek, tajno čuvaju duboko u dušama!!

***

Znatiželjna i ljubopitljiva kakva jesam pitala sam onu našu sveprisutnu pametnicu, inteligenciju,  njezin stav  po tom pitanju...Ovaj kratak, poetičan tekst savršeno dočarava intenzitet i prolaznost takvih veza.

Metafora "grijeha iz vedra neba" snažno sugerira da su virtualne ljubavi često nešto neočekivano, možda zabranjeno ili barem izvan uobičajenih pravila – dolaze kao munje, iznenada, bez najave, a upravo ih ta spontanost čini tako privlačnima i neodoljivima.

"Vrtlog nepoznatih emocija" je ključan. U digitalnom prostoru, komunikacija je često intenzivnija, brža i filtriranija.. Ljudi mogu kreirati idealiziranu verziju sebe ili svog partnera, a odsutnost fizičke prisutnosti često pojačava instinktivnu, magičnu stranu odnosa. Ta virtualna euforija, koja ih čini da se osjećaju "tri metra iznad neba", jest čista emocija oslobođena svakodnevne proze.

Međutim, tekst naglašava i prolaznost. Poput munje, one traju nekoliko trenutaka. To je bolno točan opis. Nedostatak stvarnog kontakta ili prelazak u stvarni svijet često rezultira brzim krajem te čarolije.

Najdublji dio teksta leži u završetku: te "munje" ostavljaju dugotrajne tragove koje "zauvijek, tajno  se čuvaju duboko u svojim dušama". Virtualne ljubavi, iako ponekad neostvarene ili kratkotrajne, ostavljaju neizbrisiv emocionalni otisak. One su dokaz da osjećaj može biti stvaran, čak i kada je okruženje virtualno, služeći kao slatka, tajna uspomena na trenutak kada smo osjetili da letimo, bez obzira na to koliko je taj let bio kratak.

                                  Tekst je lijepa oda neopipljivoj,

                ali moćnoj strani ljudske povezanosti u digitalnom dobu.

                          moram priznati, osvrt je izmamio osmijeh...

                                   ali i naveo na razmišljanje,

                              pa neka je, razmišljanje nije grijeh.




24 veljače 2026

Nisam lasta bez gnijezda



U poeziji kao Kraljici  književnosti 

dominira ljubavna poezija 

koju pjesnici rado pišu i tako izriču

svoju ljubavnu duhovnost.

***

Nisam lasta bez gnijezda

neću reći da sam pjesnik

ali spadam u one malo posebne ljude 

koji svijet gledaju srcem

i tako ga prezentiraju drugima oko sebe bez zadrške

Stigla je, ova knjiga, na moju adresu

i jedna je od mnogih

u kojima je i  moja pisana riječ našla svoj topli kutak

zahvaljujući onima koji prepoznaju moja

htijenja, hobije, preokupacije pa i ljubavi koju nosim u sebi

u mom srcu, u njegovim klijetkama ima nemjerljivo mnogo ljubavi

sve san razvrstala uredno ....

ima tu ljubav prema zavičajnosti i svemu što zavičaj mi daje, prema domovini koju imam m samo jednu - Lijepu našu,

ima ljubavi prema posebnim ljudima koji su u moj život ušli tiho, 

ne tražeći ništa za uzvrat, a dali su sebe i tonu svega onoga što su sebi 

uskratili zbog mene....ima i slučajnih prolaznika koji me prate na ovom mom zemaljskom putu prihvaćajući me takvu kakva jesam...

i kad treba sve rekapitulirati i reći riječ  zahvale, kao po nekom nepisanom pravilu , ja ostajem bez riječi, jer mi se svaka čini pretankom za sve ono što sam dobila

Velika sam sanjalica i pripadam onoj plejadi sanjalica amatera koja se usudi svoj stih poslati na natječaje...evo me i ovdje u ovoj ljepotici moj stih miluje joj stranice, godinama sudjelujem  na festivalima ....

i znate što.....lijepo mi je

hvala svakome tko mene razumije

(znam da mene razumjeti nije lako)

a hvala i onome tko to ne uspijeva...

moj moto je 

ne sudi, već pokušaj razumjeti...




Padam brže od kruške



I tako ti ja hrabro krenem u dan

u hodniku stoji kutija papira koju trebam

odložiti u plavu kantu kako bi je komunalci ujutro ispraznili

(u mom mjestu komunalne službe su vrlo ažurne, točne ka urica)


I krenem ja put svoga praga, vrata su širom otvorena

naravno, na pragu stepenica koju moram savladati

poučena iskustvom planiram svaki korak jer već neko vrijeme

padam brže od kruške sa grane

polako, graciozno spuštam nogu niz stepenicu

i aaaaaaajjjjj

koliko sam duga i široka našla sam se u horizontali s pločicama

tresnula sam glavom o pločice, lijevu nogu ne osjećam…

znači izdalo me koljeno …opet i opet


dalje bilo što reći izlišno je

osim da se u takvim slučajevima sjetim mog predobrog oca

koji je znao bezbroj puta držati lekciju:

 „Malena, kad god nekome treba, m o r a š pomoći

e pa dragi moj oče, još mi tvoje riječi odzvanjaju u duši…


da ne zaboravim reći:


kao po nekom nepisanom pravilu

sve mi se nešto događa kad sam u kući sama

kad pomoći mi nema


ja padam sama, ja dižem se sama

poput Feniksa izranjam iz svih situacija…


iz ove situacije

izašla sam  s modricom 

sa nekoliko flastera koji skrivaju ogrebotine…


eto tako to…živi bili i veseli…čuvajte mi se

i ja ću se već nekako čuvati s a m a …




 


23 veljače 2026

Budi tu


 

…tu...uz mene si

šutimo ali se razumijemo

ne moram te vidjeti

znam da raduješ se što si iznenada

iz nepoznatog i od niotkuda

nepozvan, u moj život svratio

 

ne pišeš mi pjesme, ni pisma ljubavna

ne odgovaraš na moja jer ni njih nema

adresu mi ne znaš

a tako si blizak, stvaran i prisutan

ritmom stiha jutriš zoru

glasu mom boju purpura daješ

lakoćom svile oblačiš me

zakriliš vidike plavetne

osvijetliš putove neznane

 

čujem, zbog mene si napunio čašu

na rubovima njenim tražiš

mojih prezrelih usana trag

u kapi vina moju suzu ispijaš

a ruke...ruke me tvoje uzalud traže

dok ja u besciljnim lutanjima teturam

noseći svoje umorne korake..

 

tu, budi i ostani

zajedno ćemo lakše  hvatati uplakane zvijezde

sivo nebo obojiti plavetnilom

kad nam se čini da je osmijeh

zauvijek na usnama zamro, mi vratit ćemo sjaj

u očaju nećemo naručivati vino

opijati se ljepotom u nama skrivenoj

suzama radosnicama bistrit ćemo zagađene rijeke

hrabrošću srca hodati oštricom života

spojit ćemo zemlju i nebo

vjenčavati sunce i obalu…



22 veljače 2026

Tamo gdje ljubav stoluje



Ne brojim  vrijeme, ni korake ni snoviđenja. Sve tvoje puštam da teče kroz mene kao rijeka što mijenja boje dok prolazi kroz krajolike koje ni sama često ne razumijem. Dugama gađam svoje misli, pogađam ravno u središte, i sve se u meni rasprskava u čarolije koje ne znam imenovati.
Godine su me naborale. Nosim te u porama, u bolovima, u usponima prema vrhovima koje sam godinama samo sanjala. Iz svakog daha vjetra odmotavam te i udišem uspomene, ti si skriven u svakoj njezinoj brazdi.
Žedna sam u pustinji, ti si bljeskaš kao priviđenje. Trčim  za tobom dok mi se pogled ne ogoli do kostiju, a od vlastitih misli pravim zmajeve i puštam ih da se ugnijezde u tvom srcu.
Palim svjetlo u prostorima gdje sam godinama hodala slijepa pri zdravim očima. Stvarnosti sam navukla dušu, riječima rastvorila tamu …u svakoj rečenici skrivam po jednu zraku sunca.
Ne dozvoljavam posljednji zagrljaj, puštam misli da slobodno lete...
Puštam srce da osjeća ritam tvojih milovanja, zvijezdama opijena tragam za samo našim vremenom, magijom koja u duši stoluje dok ti miluješ prostranstva gdje ljubav bdije nad sadašnjicom…




21 veljače 2026

U kamenu me nađi

 Ne traži me u vjetru što raznosi prašinu zaborava, niti u vodi koja bježi niz glatko korito vremena. Tamo sam samo prolaznik, sjena koja titra na površini. Ako želiš susresti ono što u meni ne umire, ogrebi dlanove o oštre bridove hridi.

Položi uho na hladnu stranu stijene. Čuješ li? To nije tišina, to je moj glas koji je s vremenom očvrsnuo. Moje su nade postale žile u mramoru, bijele i nepomične, a moje tuge tamni slojevi sjećanja što se listaju pod tvojim prstima.

U kamenu me nađi jer on jedini zna tajnu trajanja. On pamti sunca koja su me pržila i zime koji su me htjeli slomiti. Ja sam ona jeka koja se ne vraća, već ostaje zarobljena u pukotini, čekajući tvoj dodir da je oživi.

Kad se sve ostalo uruši i kad se boje jutra razliju u ništa, ja ću i dalje biti tu – u sivoj postojanosti, u gruboj teksturi postojanja. Ne traži me u mekoći, tamo me odavno nema. Nađi me u onome što se ne da pomaknuti, što šuti i trpi, i što, usprkos svemu, ostaje





U kamenu me nađi, jer kamen je jedino koje nikada ne izdaje 
svoje vjerne, ni svoje vječne.

Svjetlost sunca

 …odvojim vrijeme, aktiviram tipkovnicu

otvaram svoj blogonotes

i pišem riječi,

riječi koje gotovo ništa

nikome ne moraju značiti,

ponekad riječi od težine drhte,

između briga i zagonetki,

i danas sam ovdje

jer mi se srce probudilo

u riječima probudilo ljubav

glas koji smiruje zaborav,

riječ koja grije

koja zidove ruši, mostove gradi

trebam riječi za duboko disanje,

da kroz njih cijelu sebe ispišem

treba im  prostor,

svjetlost sunca

koje im neću uskratiti....