Tamo gdje ljubav stoluje
Ne brojim vrijeme, ni korake ni
snoviđenja. Sve tvoje puštam da teče kroz mene kao rijeka što mijenja boje dok
prolazi kroz krajolike koje ni sama često ne razumijem. Dugama gađam svoje
misli, pogađam ravno u središte, i sve se u meni rasprskava u čarolije koje
ne znam imenovati.
Godine su me naborale. Nosim te u porama, u bolovima, u usponima prema
vrhovima koje sam godinama samo sanjala. Iz svakog daha vjetra odmotavam te i udišem uspomene, ti si skriven u svakoj njezinoj brazdi.
Žedna sam u pustinji, ti si bljeskaš kao priviđenje. Trčim za tobom dok mi
se pogled ne ogoli do kostiju, a od vlastitih misli pravim zmajeve i puštam
ih da se ugnijezde u tvom srcu.
Palim svjetlo u prostorima gdje sam godinama hodala slijepa pri zdravim
očima. Stvarnosti sam navukla dušu, riječima rastvorila tamu …u svakoj rečenici
skrivam po jednu zraku sunca.
Ne dozvoljavam posljednji zagrljaj, puštam misli da slobodno lete...
Puštam srce da osjeća ritam tvojih milovanja, zvijezdama opijena tragam za
samo našim vremenom, magijom koja u duši stoluje dok ti miluješ prostranstva
gdje ljubav bdije nad sadašnjicom…

Veoma lijepo.Bravo.LP
OdgovoriIzbrišiHvala blogoprijatelju...lp
IzbrišiSvaka riječ ima svoju težinu koja duboko dopire do osobe koja čita tekst
OdgovoriIzbrišiHvaka na lijepim riječima, one su poticaj...lp
IzbrišiPozdrav Istrijanko , težko čitam na bijeloj podložki
OdgovoriIzbrišiStihovi koje dušu diraju. Jako lijepo...Lp
OdgovoriIzbrišiHvala teuta...lp
Izbriši