…tu...uz mene si
šutimo ali se razumijemo
ne moram te vidjeti
znam da raduješ se što si
iznenada
iz nepoznatog i od niotkuda
nepozvan, u moj život svratio
ne pišeš mi pjesme, ni pisma
ljubavna
ne odgovaraš na moja jer ni
njih nema
adresu mi ne znaš
a tako si blizak, stvaran i
prisutan
ritmom stiha jutriš zoru
glasu mom boju purpura daješ
lakoćom svile oblačiš me
zakriliš vidike plavetne
osvijetliš putove neznane
čujem, zbog mene si napunio
čašu
na rubovima njenim tražiš
mojih prezrelih usana trag
u kapi vina moju suzu ispijaš
a ruke...ruke me tvoje uzalud
traže
dok ja u besciljnim lutanjima
teturam
noseći svoje umorne korake..
tu, budi i ostani
zajedno ćemo lakše hvatati uplakane zvijezde
sivo nebo obojiti plavetnilom
kad nam se čini da je osmijeh
zauvijek na usnama zamro, mi
vratit ćemo sjaj
u očaju nećemo naručivati vino
opijati se ljepotom u nama
skrivenoj
suzama radosnicama bistrit
ćemo zagađene rijeke
hrabrošću srca hodati oštricom
života
spojit ćemo zemlju i nebo
vjenčavati sunce i obalu…

Neka bude tu sa tobom i u snu
OdgovoriIzbrišiSamo ljubav može spojiti nebo i zemlju...Divno napisano. Lp
OdgovoriIzbrišiLijepi stihovi. Ne sjećam te se od prije.
OdgovoriIzbrišiJako i posebno lijepo draga blogoprijateljice.Vjerujem da si to ti @a@g@v@a@
OdgovoriIzbrišiOpijenost ljubavlju, za razliku od našeg gogoo-a mislim da prepoznajem stil pisanja ;)
OdgovoriIzbrišiU tvojim stihovima ima topline puno
OdgovoriIzbriši