23 veljače 2026

Budi tu


 

…tu...uz mene si

šutimo ali se razumijemo

ne moram te vidjeti

znam da raduješ se što si iznenada

iz nepoznatog i od niotkuda

nepozvan, u moj život svratio

 

ne pišeš mi pjesme, ni pisma ljubavna

ne odgovaraš na moja jer ni njih nema

adresu mi ne znaš

a tako si blizak, stvaran i prisutan

ritmom stiha jutriš zoru

glasu mom boju purpura daješ

lakoćom svile oblačiš me

zakriliš vidike plavetne

osvijetliš putove neznane

 

čujem, zbog mene si napunio čašu

na rubovima njenim tražiš

mojih prezrelih usana trag

u kapi vina moju suzu ispijaš

a ruke...ruke me tvoje uzalud traže

dok ja u besciljnim lutanjima teturam

noseći svoje umorne korake..

 

tu, budi i ostani

zajedno ćemo lakše  hvatati uplakane zvijezde

sivo nebo obojiti plavetnilom

kad nam se čini da je osmijeh

zauvijek na usnama zamro, mi vratit ćemo sjaj

u očaju nećemo naručivati vino

opijati se ljepotom u nama skrivenoj

suzama radosnicama bistrit ćemo zagađene rijeke

hrabrošću srca hodati oštricom života

spojit ćemo zemlju i nebo

vjenčavati sunce i obalu…



Broj komentara: 6:

  1. Samo ljubav može spojiti nebo i zemlju...Divno napisano. Lp

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepi stihovi. Ne sjećam te se od prije.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jako i posebno lijepo draga blogoprijateljice.Vjerujem da si to ti @a@g@v@a@

    OdgovoriIzbriši
  4. Opijenost ljubavlju, za razliku od našeg gogoo-a mislim da prepoznajem stil pisanja ;)

    OdgovoriIzbriši