Večer uvezena srcima - humanost na djelu

 

Sinoć je vrijeme teklo drukčije. Promovirala sam i donirala svoju novu knjigu za nabavku ultrazvučnog aparata Domu zdravlja U prostoru zasićenom dobrotom i pozitivom, mirisom novo objavljene knjige i svježih nota glazbenika, zrak je titrao od one rijetke, tihe radosti koja se rađa samo kad čovjek daje – ne zato što mora, već zato što je srce prepuno ponosa i zajedništva

Glazba je bila most, nevidljiva nit koja je povezala stihove i ljude u neraskidivu pletenicu. Dok su su pjevači svoj e emocije pretočili u glasove iz grla, a glasovi pjesnika rezali tišinu poput finog srebra, dogodilo se ono najljepše: 

humanost je prestala biti riječ i postala je čin.

Moje su knjige sinoć krenule na svoj najvažniji put. One više nisu samo slova na papiru; postale su lijek, pružena ruka, topli obrok ili nada u nečijim očima. Gledajući te ljude – te neumorne sanjare i altruiste – shvatila sam da umjetnost tek u davanju dobiva svoj puni smisao složili smo se svi: Stihovima smo liječili tišinu, melodijama gradili utočišta a dlanovima pisali povijest tuđih osmijeha

Odlazeći u noć, osjetila sam kako je svijet,

barem na trenutak,

postao lakše mjesto za disanje.

Jer kad se udruže pjesma,

riječ

i čisto srce,

stvara se harmonija koju ni vrijeme ne može utišati. 

( ovaj post pomogla mi je složiti  jedna Dada,

za koju znam često reći da je žena- planina....)