Sinoć je vrijeme teklo drukčije. Promovirala sam i
donirala svoju novu knjigu za nabavku ultrazvučnog aparata Domu zdravlja U
prostoru zasićenom dobrotom i pozitivom, mirisom novo objavljene knjige i
svježih nota glazbenika, zrak je titrao od one rijetke, tihe radosti koja se
rađa samo kad čovjek daje – ne zato što mora, već zato što je srce prepuno
ponosa i zajedništva
Glazba je bila most, nevidljiva nit koja je povezala stihove i ljude u neraskidivu pletenicu. Dok su su pjevači svoj e emocije pretočili u glasove iz grla, a glasovi pjesnika rezali tišinu poput finog srebra, dogodilo se ono najljepše:
humanost je prestala biti riječ i
postala je čin.
Moje su knjige sinoć krenule na svoj
najvažniji put. One više nisu samo slova na papiru; postale su lijek, pružena
ruka, topli obrok ili nada u nečijim očima. Gledajući te ljude – te neumorne
sanjare i altruiste – shvatila sam da umjetnost tek u davanju dobiva svoj puni
smisao složili smo se svi: Stihovima smo liječili tišinu, melodijama gradili
utočišta a dlanovima pisali povijest tuđih osmijeha
Odlazeći u noć, osjetila sam kako je
svijet,
barem na trenutak,
postao lakše mjesto za disanje.
Jer kad se udruže pjesma,
riječ
i čisto srce,
stvara se harmonija koju ni vrijeme ne
može utišati.
( ovaj post pomogla mi je složiti jedna Dada,
za koju znam često reći da je žena- planina....)




Čestitke!!!
OdgovoriIzbrišiDivno i plemenito. Ovo mi se jako dopada:
OdgovoriIzbriši"Stihovima smo liječili tišinu, melodijama gradili utočišta a dlanovima pisali povijest tuđih osmijeha".
Kada humanost postaje čin tada se zna da je ispunjen zadatak. A to je dragocijena ljudska osobina. Lp
Bravo za tebe!!!
OdgovoriIzbrišiLijepi i plemeniti dar od tebe :)
OdgovoriIzbrišiLijepo je darivati, čestitke.
OdgovoriIzbrišiDivno
OdgovoriIzbrišiČestitam! Divno je to što ste svi zajedno učinili!
OdgovoriIzbrišiBrava signora poetesa, tanti auguri
OdgovoriIzbriši