Pozor, trusno područje

 

( Post s osobnog bloga, kad sam u njegovu pozadinu

 uvrstila ptičji cvrkut i kojeg su više sile ugasile)

 

Ako jutrom ranim odlučiš prošetati blogerskim stazama,

ako te putovi slučajno navedu na moj blog,

budi spreman na iznenađenja…

naoko mirno mjesto,

nalik seoskoj idili,

dočekat će te pun emocionalnih potresa

s ozbiljnim posljedicama.

 

Moj blog je ozbiljno trusno područje.

 Jučer je, primjerice, običan cvrkut ptica uplašio jednu blogericu, bloger putopsisac javio je da mu se maca uznemirila, humoristi  se dogodilo nešto neočekivano, a ni blogerica  iz Slovenije nije ostala ravnodušna na ptičje cvrkute u pozadini. Ne vide se, samo se čuju i truju do tada poznatu mirnoću na koju su svi navikli.

Odakle su se samo stvorile, i to baš na mom blogu… tako se meni prohtjelo. Na blogu vreba emocionalni potres kojeg savladavaju samo oni koji su svjesni da ni sami ne znaju što ih je snašlo.

Kako sam se samo prevarila … bila sam sigurna da je moj blog nevino mjesto gdje možeš započeti jutarnju šetnju livadama emocija. Ali cvrkut ptica u pozadini dao je dojam da je ovaj blog emocionalna bomba zamotana u pastelne boje mojeg kulturnog bezobrazluka.

Ali ne boj se… odletjet će ptice u toplije krajeve, moj će kutak postati šablonizirana prerija bezličnih zapisa i nejasnih htijenja. Priznat ću da sam se malo poigrala, uljudno ću se ispričati, i u jednom će trenutku cvrkut nestati.

Ako ti ipak jedna ptičica sleti na rame, znaj da će ti šapnuti: “Drži se, prijatelju. Ušao si u ovaj blog kao u neki kafić, misleći da ćeš na miru popiti kavicu stiha ili pozitivne vibracije, a zapravo si zakoračio u trusno područje jednog bloga … u moj emocionalni kaos.”

Ali, ne boj se, sve će biti u redu, to sam ja bez zadrške i ograničenja.