Kad te nema,
razgovaram s uspomenama,
brojim korake do mjesta
gdje smo zajedno bili...
one ne grle, ne brišu suze,
one čuvaju toplinu
koja još uvijek živi...
vjerujem da svaka čežnja
ima svoj put,
kao rijeka
što neumorno traži more...
Osjećam, isti će nas vjetar
opet pronaći,
tišina će izgovarati tvoje ime,
a moje srce
će zaboraviti
kako boli
kad
tebe
nema...

Un poema con un aire de nostalgia por un amor que parece se alejo.
OdgovoriIzbrišiSaludos.
@ Tomas...La canción habla de esos momentos en que el silencio se convierte en nuestro interlocutor más cercano, y los recuerdos en nuestro único abrazo. Saludos...
IzbrišiTužna pjesma i ja sam tužna a za sve je kriva jesen:))
OdgovoriIzbriši@ Modrina....ne biti tužna...lp
Izbriši