U zajedništvu

Na škrtom komadu zemlje,

gdje kamen pamti žeđ,

a vjetar godinama

ispisuje svoje grube zapovijedi,

izrastao je bor.

Nije birao tlo.

Nije birao vrijeme.

Nije pitao hoće li kiša doći

ni koliko će puta bura

polomiti njegovu mladost.

Samo je pustio korijen.

Duboko, još dublje,

među kamenje i pukotine,

tamo gdje zemlja šuti i malo daje,

ali životu ipak ne zatvara vrata.

Bura je dolazila s mora

kao da ga želi iščupati iz svijeta.

Oluje su mu lomile grane,

snijeg savijao ramena, sol nagrizala koru.

A on...nije rastao prema nebu

kao oni iz bogatih vrtova...

rastao je postrance.

kao čovjek koji zna

da se ponekad mora sagnuti da bi preživio.

Grane su mu tražile jedna drugu,

prepletale se, naslanjale, držale.

Jer sam možda možeš izdržati vjetar,

ali zajedno možeš izdržati oluju.

I zato ovaj bor nije samo stablo.

On je razgovor

između korijena i kamena,

između mora i zemlje,

između čovjeka i njegova kraja.

Zemlja mu nije obećala ništa,

a on joj je dao sve ...

sjenu, iglice, miris smole,

godine svog tihog života.

Ona ga nije hranila izobiljem,

nego ga je učila štednji.

A on joj nije zamjerio.

U njezinoj škrtosti pronašao je snagu

u buri ... karakter

u oluji ... strpljenje.

u samoći ... zajedništvo.

Pogledaj te grane: nisu poražene.

Samo su naučile kako izgledati nakon pobjede.

Jer neke pobjede ne dolaze uspravne.

Neke pužu uz kamen, savijene pod nebom,

izranjavane vjetrom, ali još uvijek zelene.

I dok god iz zemlje izlazi novi izdanak,

dok god korijen ne pušta svoj zagrljaj,

bura može urlati koliko hoće.

Može lomiti, može savijati,

može odnositi sve što je površno.

Ali neće pobijediti...jer bor zna ono
što čovjek često zaboravi:

nije snaga u tome

da nikada ne budeš slomljen,

nego da nakon svakog nevremena

ponovno pronađeš način

da rasteš.

A ova škrtа zemlja,

naizgled tvrda i nijema,

zapravo ga cijelo vrijeme

drži u svom naručju.

I tako žive zajedno —

bor, kamen, zemlja i more,

u vječnom nadmetanju

koje zapravo nije borba.

To je zajedništvo...ona njega drži...

on nju ukrašava....bura ih iskušava...

a oni ostaju...zajedno.

slike iz moje uvalice