Kada vrijeme proklizi
zaboravom, kada sjećanja naviru, kada se zaviriti u dušu želi, kada bremenitim
stazama života, bespomoćno se i šutke tražimo, pjesnik, slikar, umjetnik,
prijatelj podsjeća te i poručuje : “... Čitaj moje pjesme....”. Reći će da je
pjesme u zbirkama skutrio da bi ih poklonio onima koji su prepoznali vrijednost
njegovog talenta i filigranski osjećajne duše. Drugovanje pjesnika sa beskrajnim plavetnilom,
suncem i zvjezdanim nebom, sjaji zlaćanim jutrima kada morski valovi pjesniku donose inspirativne
titraje koje njegova olovka bilježi za vječna jutra, za zdrave dane i
bezvremenu ljubav. Kada bespućima morskih pučina kovitlaju se val za valom
tvoreći čipkane vodene kaskade, kad njihov urlik krv zaledi, a orkanski
vjetrovi svjetove ruše, pjesnik ostaje miran promatrač sa olovkom u ruci, piše,
bilježi, promatra, doživljava...sve do ushita stvaranja stihovnog zapisa. Ogromno
veliku svjetlost pjesnik u sebi nosi...svjetlost širi, poklanja, svijetu na
pladnju duše i svoju sudbinu dariva...on je poetski lahor koji nikad ne
prestaje.
Čitaoče, dobronamjerniče, istinski, cijelim svojim bićem pjesnik te poziva na svoje izvore, emocijama da napojiš dušu. Naći ćeš ga na morskom sprudu, sa galebovima druguje, morskim se strujama opija, ponekad će možda biti tajanstveno ogrnut tihom sjetom za danima koji se ne mogu vratiti. Miran ostani, privid je to samo. Sve je život a život mazi, melje, drobi, miluje, iznenadi, zaboli i boli do boli, obraduje. Pjesnik život živi, svim svojim bićem sniva, putuje poetičnim putovima i labirintima metafora kojima obiluju njegove pjesme.


Bože koliko ljubavi i nježnosti ovde sniva, dali je to od Dinka?
OdgovoriIzbrišiHvala ti na tome postu i Pozdravi ga!