Tvoje srce u mojim stihovima

 

U tišini večeri, kad utihne svijet,

srce  piše svoj najljepši let.

Ne treba pero, ni papir bijel,

ono te spominje — to mu je cijeli cilj.

U njemu su dani što mirisom cvatu,

uspomene nježne, skrivene u zlatu.

Svaki otkucaj jednu priču zna,

svaki je stih trag onoga što se ne zaboravlja.

Kad ljubav zaboli, srce ne šuti,

i kroz suze najljepše stihove sluti.

Jer ono što riječima ne možemo reći,

u srcu ostaje — duboko i vječno.

Pa neka vrijeme odnese dane,

neka se putevi izgube u strane,

jedno će uvijek ostati isto i živo 

srce što voli, i kad je ranjivo.

A kad jednom pročitaš ove stihove,

možda ćeš osjetiti davne snove.

I znati, bez pitanja, bez ijedne riječi,

da srce najljepše piše 

kad iskreno voli i sreću liječi.