Opraštam, ali nikad ne zaboravljam

 Razočaranje je često snažnije upravo onda 
kada dolazi od osobe kojoj smo bezrezervno vjerovali. 

U takvim trenucima nevjerica postupno prerasta 
u spoznaju da ono što smo smatrali iskrenim 
možda nikada nije bilo takvo.

 Gluma postaje način prikrivanja stvarnih namjera,
 dok egoizam otkriva nesposobnost pojedinca 
da sagleda posljedice vlastitih postupaka na druge.

 
Najviše boli spoznaja da su osmijeh, riječi i obećanja 
možda bili samo dobro odigrana predstava.

 Ipak, takva iskustva, koliko god bila bolna,
 mogu poslužiti kao važna

 životna lekcija o ljudskoj prirodi, 
povjerenju i granicama 
koje moramo postaviti 
kako bismo sačuvali
 vlastito
 dostojanstvo.

( tekst je proizvod AI, a osjećaj razočaranja i nevjerice

doživjela sam ovih dana potpuno nespremna prihvatiti istinu da se to dogodilo...danas su već dojmovi drugačiji....glava trezveno misli i donosi zaključke, a srcu ću dati ono što mu je potrebno: ljubav, pozitivu,

prihvaćanje različitosti i oprost...zaborav ne obećavam, jer znam da zaboraviti neću nikad...idem sada moru se ispovjediti...ono će razumjeti