Kad doručkuju krilati vragolani

1. kolovoza 2026.

Kad doručkuju krilati vragolani

...doručkovali su

skoro pola kile mrvica

vode popili preko litru

okupali se

i po običaju

sve zmrčkali,

sprčkali,

siti

napoojiti

okupani vragolani

kao hvala

ostavili su mi pero

i cvrkut pjesmu

oko doma mog...

1 komentar:

Modrina Neba - Blue sky02. 08. 2026. 07:20
Divne ptičice, meni fali njihovo pjevanje na mom prozoru:((
Tebi ugodno nedjelju želim!
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Dodaj komentar

Postoje priče koje nikada ne traže svjetla pozornice. One žive tiho, između pogleda koji govore više od riječi i osmijeha koji se pojave onda kada ih nitko drugi ne primijeti. Naša je upravo takva – mala tajna koju nosimo u srcu. Nije to tajna zato što se skrivamo od svijeta, nego zato što postoje osjećaji koji su previše nježni da bi ih razumjeli svi. Neki trenuci pripadaju samo dvjema dušama. U njima vrijeme zastane, buka utihne, a ostane samo osjećaj da smo, makar na trenutak, pronašli mjesto kojem pripadamo. Čuvat ću te uspomene kao najdragocjenije pismo koje nikada nije poslano. Svaki razgovor, svaki dodir riječi, svaka tišina ispunjena razumijevanjem ostavila je trag koji godine neće izbrisati. Možda će život jednog dana napisati neko drugo poglavlje. Možda će nas odvesti različitim putevima. Ali ono što je bilo iskreno nikada ne nestaje. Ostaje u nama kao tihi podsjetnik da smo jednom nekome bili razlog za osmijeh, mir i nadu. Naša mala tajna ne traži objašnjenja. Dovoljno je da postoji. Dovoljno je da je nosimo u srcu, tamo gdje najljepše priče žive zauvijek.