Jedno jutro u Vrsaru

Vrsar se spušta prema moru

 poput tihe ispovijedi, u kojoj je i Casanova

 jednom tražio svoje uzbuđenje i zaborav...

u uskim kamenim ulicama još šapuće njegova sjena,

 kao da je svaka noć obećavala 

novu priču i novu strast...

more podno brežuljka nosi tragove davnih pogleda,

 gdje su se želje miješale s mirisom soli i borova...

Casanova je u Vrsaru možda tražio

 prolaznu ljubav, 

ali je ostavio vječni odjek nemira

 u jarbolima i tišini...

 grad i danas diše čudnim ritmom,

 kao da čuva tajne

 koje se ne izgovaraju, 

već samo osjećaju.