Informiranost kao kompas

Ponekad se nađemo u neočekivanim situacijama jednostavno zato što nismo imali informacije koje su nam mogle biti vrlo korisne. Nismo uvijek u tijeku sa svime što je važno za zauzimanje pravog stava, izbjegavanje neugodnosti ili sprječavanje situacija koje mogu nepotrebno zakomplicirati naše putovanje i svakodnevni život....čak ni svjesnost i razboritost nisu uvijek dovoljni da nas zaštite od svega što se može dogoditi. Život nas ponekad iznenadi. Ipak, biti informiran, čak i samo djelomično, može biti od velike pomoći – osobito u neočekivanim trenucima, kada pravi stav može spriječiti problem ili barem ograničiti njegov utjecaj.
Naprotiv...informiranost je prije svega način da slobodnije biramo... da se krećemo pažljivo, ali bez odustajanja od onoga što želimo.... da znamo gdje hodamo, a da pritom ne izgubimo želju za istraživanjem...
razvijanje znatiželje, promatranje s dozom prosuđivanja i praćenje novosti pomažu nam razlikovati razboritost od odricanja...
Razboritost nas vodi i štiti, a da nas ne zatvara.
odricanje često proizlazi iz straha, nesigurnosti ili jednostavno iz mentalne lijenosti.
Prepoznati tu granicu znači naučiti živjeti lakše čak i usred neizvjesnosti. 

Znači donositi odluke bez paraliziranja samoga sebe i pokušati svaki neočekivani događaj pretvoriti u priliku za učenje i rast.

Tako, iz dana u dan, čak i mali detalji i informacije koje prikupljamo postaju dragocjeni alati...e zato da nas spriječe da padnemo, već da hodamo s više ravnoteže...da se suočavamo sa životom sa znatiželjom, pažnjom i diskretnom hrabrošću...jer nije dovoljno samo biti informiran...

treba paziti i na kompas u komunikaciji... informacija bez konteksta može zbuniti... komunikacija bez pažnje može povrijediti...previše samouvjeren stav može nas odvesti 

u pogrešnom smjeru jednako kao i potpuni nedostatak informacija...zato je važno ne samo pitati se

 „Što znam?”, nego i „Kako to razumijem?”, „Kako to prenosim drugima?”, „Pomaže li ova informacija ili samo povećava strah i nesigurnost?”
Kompas nije tu da nam kaže kamo moramo ići...on nam pomaže da ne izgubimo smjer...a možda je upravo to jedna od najvažnijih vještina današnjeg vremena: 

ostati otvoren, znatiželjan i informiran, a istodobno dovoljno razborit da ne dopustimo da nas informacije, komunikacija ili strah dalje od vlastitog puta...biti informiran ne znači znati sve...znači znati dovoljno da možemo birati...

i dovoljno dobro čuvati svoj kompas da,

 čak i kada se pojavi 

nešto neočekivano, 

ne izgubimo smjer...