Na starom šivaćem stroju kao da još uvijek
počivaju ruke koje su strpljivo krpale dane i noći,
u tišini doma...
svjetiljka,
s treperavim plamenom,
čuva sjene večeri
kad su se priče šaptale uz toplo svjetlo.
Stari mlinac za kavu pamti jutra
koja su mirisala na početke,
dok je svijet bio
sporiji i
nekako bliži...
U tim predmetima nije samo prošlost...
u njima je vrijeme
koje nas još uvijek
tiho doziva
da zastanemo
i prisjetimo se...
Eh ta sjeta, ne želim ni pomisliti na nju...Tebi hvala na posjeti!
OdgovoriIzbrišipa zapravo, sve tri stvari imam doma; jasno da u meni sam pogleda na njih budi sjetu i neki žal za vremenima kada su carevali i bili veliki i važni.... pozdrav :)
OdgovoriIzbrišiLijepo sjećanje na vrijedne ruke i druženja.
OdgovoriIzbriši