25. srpnja 2026.

Kad ti vali umiru na plaži



... beskrajna si plava priča

pjesma ljepote u haljini plavoj

stih u kapljama bijelim

u modrini čipkasti vez


volim tvoja njedra duboka

val koji se o stijenu razbija

dijamantni, bljeskavi odraz...

u sutonu kad žubor zamre

pjesmom ti košulje šijem

u vijenac slova snove pletem

 

zašto su tvoje staze opustjele

podno čempresa na staroj klupi...

 

magličasto se plavi tvoja pučina

galeb te slomljenim krilom mazi

bezimeni pjesnik stihom te pjeva

ja uranjam iskru svog pogleda

u dubine srca ustreptala...

smiri oluje, gudure modre

ostani more moga života

bonacom me miluj

da se obrazi

u osmijehu rumene

 

***

Po bespućima te tražim

dok čežnjom se u tebi kupaju

vrleti kamenite

krošnje oblaka u tebi zrcale

ja sanjam valove tvog baršuna

 

znade stih i srce znade

da oči plačne nisu grijeh

u meni danas nadahnuća nema

a tako bih rado pisala o tebi

ti se  ljeskaš,

vali ti umiru na plaži,

 more moje... 




3 komentara:

  1. Dobar dan! Drago mi je da si ovdje da možemo čitati tvoje zanimljive stihove i što di dodala ime Agava, lijep pozdrav! Jasna

    OdgovoriIzbriši
  2. Dobar ti dan draga blogoprijateljice.Uvijek tako lijepo i osjećajno ti zaista znadeš razgovarati s morem.LP

    OdgovoriIzbriši