Tamo neke davne godine Gospodnje 2005. na velika
vrata u moju kuću ušlo je njegovo veličanstvo r a č u n a r. Moji ukućani
oblijetali su oko njega dok je meni je, osobno, to
bilo samo još jedno mjesto s kojega moram brisati prašinu. Ali, srećom, uvijek
postoji ono ali, umjesto krpe za prašinu ubrzo sam u ruke uzela miša. To je bio
svojevrsni šou u kući. Miš je bezglavo skakao po monitoru. To je trajalo jedno
kratko vrijeme ( uporna sam, to mi je jedna od 1000 mana).Malo po malo obuzdala
sam miša, savladala osnove elektroničke pismenosti, bila sam samouka...
Zavirivala sam u svakojake kutove, listala
stranice, portale, skakala sa sajta na sajt, ma gdje sve nisam bila. Lutajući
tako labirintima virtualnog svijeta, ni kriva ni dužna upala sam na jedan
portal. Blog BISERNA ŠKOLJKA otvorila je vrata samo mojeg svijeta, trebalo mi
je mjesto gdje ću ispisivati dušu pretvarajući je u stihovne forme. Preko 1700
blogera i ja među njima. Mnogi su još uvijek aktivni, mnogi su i na ovom blogu,
sa mnogima sam u kontaktu, ostvarila sam divna prijateljstva, nezaboravni su
susreti diljem Lijepe naše, pjesnički festivali, susreti, otvoren put do mnogih
natječaja i nagrađenih pjesama.
Ne sjećam se da mi se dogodio neprijatan
trenutak, neprijatno je bilo samo saznanje da su blogovi nestali i da se moja
BISERNA ŠKOLJKA izgubila, da je potonula u podmorjima virtualne zbilje. Tekle
su rijeke kreative, tone pozitive, nebrojeno mnogo različitosti, sve na jednom
mjestu. Uživala sam u svemu i svakome, bila sam blogerica ravnopravna sa svima,
imala sam svoje jato na koje sam uvijek mogla računati. Mnogo sam pomoći dobila
kad se pojavio neki problem tehničke prirode, preskromna su bila moja
informatička znanja.
Iz tih vremena u mojim zbirkama pohranjeni su
stihovi blogera prijatelja koji su mi bili najbliži i nadraži...prelijepo
iskustvo koje se ne zaboravlja. Nisam trebala kriti svoju samozatajnost,
blogeri su me prihvatili takvu kakva jesam, uzvraćala sam dobrim kad god sam
mogla i znala, uspjela sam, blogirajući postala sam sama sebi čudo.
Moja BISERNA ŠKOLJKA bila je i blog dana i blog
tjedna i blog mjeseca, nagrađena printerom kojeg sam poklonila. Kako je vrijeme
odmicalo osjetila sam potrebu otvoriti još jedan blog. Bio je to blog mojih
učenika gdje su djeca prezentirala svoju kreativnost. Bili su dragi, čuvali su
svoj blogokutak, ja sam samo uskakala u pomoć kad su oni pomoć
zatražili...prelijepa iskustva, draga sjećanja. Sad s ponosom mogu reći da sam
i ja u školu za život ugradila mrvicu sebe i da se moji učenici sada lakše
snalaze na fakultetima ( neki su i predavači, asistenti, imam i jednog docenta
koji je bio mali bloger u bezgraničnom virtualnom svemiru.
Zašto sve ovo pišem? Pišem iz jednog jedinog
razloga, pitam se jesam li dovoljno sebe sebi poklonila, jesam li druge i
različite dovoljno uvažavala. Kad budem sama, sebi ću dati odgovor bez zadrške.
Ako sam u nekome ovim mojim postom probudila sjećanja na neke njegove početke, bit će mi drago, bit ću zadovoljstvom ispunjena. Ako nisam, nije važno, znam da ćete i vi kad, tad osjetiti potrebu za rekapitulacijom svoje nutrine.

Naravno da si pobudila sjećanja. Nešto ranije sam nabavio računalo i još imam neke CD koje mi ne idu o ove nove. A eto neki stari blogeri su opet tu.
OdgovoriIzbrišiDraga moja blogoprijateljice i mene je bilo među tih 1700 blogera nažalost sa indexom sam izgubio mnogo stihova jer ih nisam kopirao upoznao sam mnoge drage ljude a tako i tebe posebno što mi je i dan danas jako drago.Baš si me podsjetila na ona lijepa vremena provedena na Bloger.hr..Znam da znadeš naziv mog prvog i meni najdražeg bloga.Želim ti lijep ostatak dana uživaj i piši u svojem plavetnilu.LP
OdgovoriIzbrišiP.S. Slika ti je prekrasna i ti na njoj.LP
OdgovoriIzbrišiFali mi taj Bloger.hr i ljudi koji su tada tamo pisali
OdgovoriIzbriši@ gogoo...drago mi je da sam probudila sjećanja...bila su to posebna vremena....lp tebi tamo priko Učke
OdgovoriIzbriši@ Taango...još su svježa sjećanja na tvoj blog, bila sam prva blogerica u mojemu malome gradu i jednom prilikom sam u gradskoj knjižnici predstavila blogove, među njima bio je i tvoj, pjesme su se čitale publika je bila izdašna u aplauzima...vrijeme prolazi donosi neke nove situacije ali lijepe uspomene ostaju...tebi hvala i hvala svim blogerima sa kojima sam do danas ostala u ovoj čaroliji zvanoj blog...svako ti dobro, blogfrend, bio.si i ostao velik...LP
OdgovoriIzbriši@ Modrina...uvijek modra, modrina, Slovenka kojoj sam imala prilike pokazati moju malu uvalu i moj voljeni grad...hvala ti na svemu...lp
OdgovoriIzbriši