Jedan dan s Vama, blogeri moji....

 

I tako sam se ja malo resetirala

negdje sam svugdje bila

svega  se naslušala, nagledala

i sto puta sebi zaklela da ću se truditi sebi ugoditi,

 sebe gledati, svoje zdravlje tetošiti....

ali neće magarac na most, 

već iz inata i sebi uvijek ispod mosta...

nije da nije, malo sam i pisala, 

oštrila olovku, mozak držala budnim

***

U ladici sam sačuvala dijelove sebe...

fragmente svoje duše,

nježno postavljene kako se ne bi uništili,

raznobojni i ponekad tamni

u različitim stanjima,

prožeti emocijama, radošću i melankolijom...

Čuvam uspomene na prošla vremena...

čuvam srce,

zarobljeno racionalnošću,

ali ne i ukroćeno,

još uvijek čekajući otkucaj

koji može razbiti okove prisutnog straha...

 svoje misli čuvam,

one najintimnije,

one koje nitko ne poznaje,

prožete istinom

koje nadilaze strahove

neizrecivog otkrivenja...

želje male i velike čuvam,

svaka od njih čeka trenutak

koji će biti ispunjen...

i snove čuvam, 

 zamrznute

u nadi da će postati budućnost,

u sutrašnjici koja će biti 

još jedan dan s vama, blogeri moji...