Nisam više sebi svemir

 

Nisam više sebi svemir, ni centar svijeta nisam…

 pitam se zašto ni tugu više zagrliti ne znam….

sjetna više nisam,

ni vjetru prijateljica,

za stih spasa se ne hvatam…

 

Oprost zaboravljam tražiti,

a vječno sam ga tražila..

snove ne krotim kao što samih krotila

šarena laža prestala sam sebi biti….

 

Nisam osmijeh, ni laka noć…

oluje sam srcu otela, nemam više takvu

moć…

karirana zakrpa na kaputu vjetra postala

sam,

samo trenutak u vremenu,

srce urezano u kamenu,

 tama koja u sebi stanuje...

 

Život nosi elegičan ton.

 premnogo sam ljubavi ispisala,

nedostatno za memoare

 jedne žene posebne…

***  moje zbirke pisane izvornim zavičajnim govorom

preuzeo je Filozofski fakultet u Puli 

( kroatistika, dijalektologija) 

i tamo će se istraživati, 

 moj stih će dobiti novi sjaj

hvala, počašćena sam ...