I tako počinje jedna priča...

 Kad bih mogla birati postati nešto,
među planinama napisanih papira, voljela bih biti sićušna točkica,
da,
jednostavna sićušna točkica u oceanu napisanih redaka,
sa ili bez značenja, bila bih početak i kraj govora,
zadnja stvar koju vidite, najmanja i najbeznačajnija
što zatvara stranicu, a odmah nakon toga,
početak nove priče...

***

Postoje mjesta koja 

ne nalazimo na kartama,

 i priče koje ne počinju riječima,

 nego tišinom. 

Duboko ispod površine,

 tamo gdje svjetlost postaje nježna

 i raspršena poput sjećanja,

 počiva jedna knjiga … 

ona koju se nitko nije usudio otvoriti...

Njezine stranice nisu samo papir

one su tragovi vremena, 

dodiri duša

 i neispričane misli

 koje su pronašle utočište

 daleko od svijeta buke...

 More je oduvijek čuvalo tajne.

 U njegovim dubinama,

gdje se snovi ne boje nestati, 

a uspomene ne blijede, 

svaka riječ dobiva novu težinu...

Tamo gdje koralji rastu 

poput šutljivih svjedoka vječnosti,

 a pijesak pamti 

sve što je ikada dotaknuto, 

započinje jedna priča … 

nitko ne zna

 kako će

 završiti...