Danas tako, sutra možda bolje ili nikako

 

Blogerski svijet koji me pokušao ili uspio donekle upoznati 
ima određeno mišljenje o meni...iskreno, ne trudim se pridobiti nikoga na svoju stranu...
pišem kad mi dođe moja tiha minuta
motivi koji me tjeraju na pisanje je prije svega  želja i volja da u ovim vremešnim godinama pokušam ovaj komadić mozga održavati svježim 
jer znam, iskustvo govori da različiti oblici demencije prijete i čovjeka uništavaju množeći ga totalis s nulom...to je pogubno, zato se treba boriti, život će donijeti što bude donio...

ja sam, srećom, jedna od onih koja uvijek gleda koliko je čaša puna, znam da ako je gledam koliko je prazna ispraznit ću se i ja i onda mogu na sebe staviti točku, a to ne želim.

Ova ilustracija ispod posta vraća me u dane početaka mojih pisanija na blogu Biserna školjka...neka kaže tko što hoće za te dane uvijek kažem O tempora o mores...za mene to su bili dani početka, stidljivo sam upala u jednu homogenu i informatičkim znanjem nabijenu grupu, kad god sam pitala pomoć, dobila sam je, solidarnost i uvažavanje je bilo na djelu ne samo na riječima....bili smo različiti ali bili smo si dobri...

ovo iskustvo i godine koje sam na pleća nataložila daju mi za pravo reći da današnje blogiranje nije ono što je bilo...čast predivnim izuzecima s kojima imam blog kontakte, njih ne bih zamijenila za pola realnog svijeta...Covid nas je rasturio i mentalno i fizički, od nas su ostali samo blijedi znakovi po kojima se prepoznajemo...promijenili smo se dijametralno suprotno od onog što smo bili....

zaboravili smo da kontruktivna kritika pomaže rastu i razvoju, zaboravili smo da je različitost upravo ona vrijednost koja nas mora spajati...zaboravili smo da otvoriti dušu pisanjem posta nije jadikovka već je dio nas koji nas čini čovjekom...

nisam za razgolićavanje duše javno

do zadnjeg atoma ... 

ali s vremena na vrijeme ljudski je 

i požaliti se, 

ne prikazivati se samo u superlativima, 

tako lažemo samo sebe, ne druge...

ugodna nedjelja blogosvijete moj....

prekinut ću jer znam 

da će ovaj moj post ostati nevidljiv

 do idućeg vikenda 

a onda ću ja već biti

 nekog drugog raspoloženja...

po ovom headeru prepoznat će me oni 

koji su pratili blog Biserna školjka