Blog - košnica nesavršenosti....

 

Blogu, blogu se uvijek vraćam
blog je paralelni svijet gdje imam ljude koji me poznaju, 
koji me znaju prihvatiti onakvu kakva jesam...
ipak, dogode se nedoumice
negativnih iskustava nemam ali iskrice gorčine na neke pojave postoje
i to je ljudski
svijet je košnica nesavršenosti koji život čine zanimljivim i vrijednim...

intuicija me rijetko prevari, kolege blogeri prepoznaju kada je nešto autentično.

da bi nešto bilo autentično mora postojati iskrena komunikacija, samo ona stvara povjerenje što je temelj moga dugoročnog blogiranja, veza s drugim kolegama i čitateljima koji su mi lojalni...ako se, i kada pojavi nepredvidiva situacija iskren kontakt i razgovor rješava nedoumicu...to je ono što bi trebalo postojati i u realnom svijetu, nažalost toga sve manje ima...

Ljudi pamte one koji su imali hrabrosti biti to što jesu, svoji i neprikosnoveni,

nadam se da nisam nikad "prodavala " svoju savršenu sliku jer ona ne postoji ...

A što je s ranjivošću?... vrlo delikatno pitanje. Iskustvo dugogodišnjeg blogiranja naučilo me je da smo se mi blogeri jako dobro povezivali svojim pričama. Svaka priča bila je ljudska i pamtljiva...dojmljivo , zar ne?

ali, uvijek postoji ono ali....oprez mora biti prisutan, ja imam točno zacrtanu granicu koliko ću i kada podijeliti ono najdublje svoje... to činim kroz stihovnu formu koja daje mogućnost čitanja između redova....meni je to prihvatljivo , zato pišem i to me ispunjava. Nisam imala negativno iskustvo da je netko zloupotrijebio moju ranjivost...

malicioznosti je bilo, ali to to sam shvatila kao sliku onoga tko je maliciozan, maliciozna nisam bila ja, to je bio netko drugi koje je jednostavno takav i mene nije ničim ugrozio, stoički podnesem i idem svojim putem...

moja ranjivost ima misiju: educirati, inspirirati, unatoč svemu podržavati....

od mene imate i danas iskren titraj srca 
ugodno vam blogiranje kao što je meni...

Hvala za 7037 prikaza moje stranice 

od 20. 02. 2026.