Riječ po riječ: Opatijski sjaj

28. travnja 2026.

Opatijski sjaj - photo sjaj

Opatija je
uistinu čarobna u svako godišnje doba,
ali taj period kada sve cvate
daje joj poseban sjaj

primjeri dlanaste palme

ne ostavljaju nikog ravnodušnim

Broj komentara: 5:

Modrina Neba28. 04. 2026. 16:39
Koja čarolija ....meni nešto posebno!
OdgovoriIzbriši
Odgovori
gogoo28. 04. 2026. 16:51
Opatija uvijek bajna.
OdgovoriIzbriši
Odgovori
Stara vrtlarica28. 04. 2026. 18:03
Prelijepa Opatija i njezini parkovi puni divnoga bilja, od krasnih kamelija pa nadalje...
OdgovoriIzbriši
Odgovori
nachtfresser29. 04. 2026. 07:37
Toliko ljepote u prirodi i zlobe u ljudima. Radio sam par godina, nevjerojatno kako se domaći drže zajedno i gledaju s visine na druge, izuzetak je blogerica Windfuckersister, ali mislim da ona nije fetiva ;)
OdgovoriIzbriši
Odgovori
Zezamix30. 04. 2026. 16:14
Volim Opatiju, zaista s pravom nosi pridjev "bajna". Vežu me lijepa sjećanja na nju.
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Dodaj komentar

Moja poezija nastaje tiho, u trenucima kada se riječ sama probija prema površini, kao mjehurić zraka iz dubine. Njezina snaga nije u glasnosti, nego u postojanosti: u načinu na koji se vraća, u načinu na koji se taloži, u načinu na koji ostavlja trag. Stihovi nisu zapisani da bi impresionirali, nego da bi progovorili, o onome što se inače šuti, o onome što se skriva ispod kože, o onome što se ne usuđujemo uvijek priznati ni sebi. More, ljubav, tišina, sjene, svitanja…sve su to prostori u kojima se krećem s prirodnom lakoćom. Moja poezija ne bježi od tame, ali je ne slavi; ne bježi ni od svjetla, ali ga ne idealizira. Promatram, osluškujem, pamtim. U stihovima more nije pejzaž nego arhiva, ljubav nije romansa nego puls, tuga nije slabost nego materijal od kojeg se gradi snaga. Moje pjesme nisu kronologija nego emocija i putovanje. U njih ulazim kao u šetnju kroz vlastite slojeve… kroz ono što je potonulo, ono što je izrečeno, ono što je izgubljeno i ono što se tek rađa. Svaka pjesma otvara mali prozor u svijet koji je istodobno intiman i univerzalan, prepoznatljiv i jedinstven. Ako je poezija mjesto susreta, onda su moje pjesme poziv da zastanemo, udahnemo i dopustimo da nas riječ dotakne. Ne naglo, ne nasilno, nego onako kako to čini val: strpljivo, uporno, uvijek iznova.