13. travnja 2026.

Kad nas vrijeme dozove, sjeta se budi

 


Na starom šivaćem stroju kao da još uvijek 
počivaju ruke koje su strpljivo krpale dane i noći, 
u tišini doma...



Fenjer,
 s treperavim plamenom,
 čuva sjene večeri 
kad su se priče šaptale uz toplo svjetlo.


 Stari mlin za kavu pamti jutra 
koja su mirisala na početke,
 dok je svijet bio 
sporiji i 
nekako bliži...



U tim predmetima nije samo prošlost...
 u njima je vrijeme
 koje nas još uvijek 
tiho doziva 
da zastanemo 
i prisjetimo se...



Broj komentara: 7:

  1. Sječam se samo šivalnog stroja, baka je imala takvog

    OdgovoriIzbriši
  2. Imali smo i mašinu i mlinčić za kavu :) fenjera se ne sjećam, možda negdje na tavanu ima koji.

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepe stare stvari kojima smo se nekad služili, tu bi se uklopio i stari telefon, zidni sat i gramofon.

    OdgovoriIzbriši
  4. I ja sam nekada imala mlinčić za kavu pa čak i šivaću mašinu tako staru. Pa i fenjer.
    Sad više ne znam gdje je to sve, trebala sam to čuvati...

    OdgovoriIzbriši
  5. cada objeto carrega seu tempo, sua historia, sim remete a época de relações mais profundas, sejam elas, verdadeiras ou não.

    OdgovoriIzbriši
  6. Sve to ja još uvijek čuvam, bakina mašina je u dnevnom boravku, mlinček na prabakinoj vitrini, a fenjer u podrumu.

    OdgovoriIzbriši
  7. Singerica moje matere stara oko 100 godina, njena dota još radi samo nje , matere više nema da šije i krpa ...I maželin imam, zeleni, stari sa škatulom iz mojerg djetinjstva va Pola

    OdgovoriIzbriši