Harmonija osjetila, ravnoteža...

Opuštajući dan, potpuno miran, sretan. Osjećam potrebu za mirom, harmonijom osjetila, ravnotežom. Nikada nisam razumjela ljude koji dugim vikendima žure i jure za prenapučenim turističkim destinacijama, katapultirani prema dalekim mjestima kako bi pronašli lude redove na autocesti… njih definiram kao najgore kandidate za stres, jer je moj imperativni moral: „Uzalud je grčevito ganjati vani ono što nemaš u sebi!“…

Zašto, možda se pitate?

Rezultati slika za nježno cvijeće u ruci.

Mir duši, o da: ako se osjećam dobro sama sa sobom, 

dobro mi je svugdje;

 to nalazim u nježnom sjećanju, u dobrom djelu, 

u osmijehu ljudi koje susrećem, 

u prijateljskom stisku i u toplini doma… 

 moj pogled usmjeren na utiskivanje ključeva, 

misli koje slobodno lutaju poput neobuzdanih konja u galopu…

 Rijetko ih nema kod mene, ali danas su bez ikakve dosade, dosade i tjeskobe, neumorno trče među naletima vjetra i intenzivnim morskim mirisima. Kao leptirići lagano plešu po meandrima moje duše.

Pa, posvećujem se tišini doma,
 tišini koja mi pravi društvo, za sada
…sreća je relativna stvar… 
relativno sam sretna…
ali ponosna sam na sebe 
volim se
ispunjena sam...
dobro je, ljudi me još trebaju 
 zovu na neka lijepa mjesta
upravo sam imala telefonski poziv 
predložen mi je termin 
za predstavljanje moje nove zbirke
u eteru ....ne zaboravljaju me...
idem sebi servirati kavicu... 
dušice moja, svilena
još te trebaju...