Riječ po riječ: Gugi i partnerica

11. travnja 2026.

Gugi i partnerica

Ovaj Gugi je nemoguć
već obilazi moje dvorište
i to ne sam
već sa svojom partnericom...

što će biti cijelo ljeto
ako kojim slučajem uđu u kuću,
ne garantiram njihovu sigurnost...

2 komentara:

Kejtoo11. 04. 2026. 11:24
Baš su lijepi, nadam se da neće ući u kuću, ako slučajno uđu, probaj ih samo otjerati, to su bezopasne životinjice
OdgovoriIzbriši
Odgovori
nachtfresser11. 04. 2026. 12:02
Baš je sladak naš novi blogljubimac Gugi ;)
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Moja poezija nastaje tiho, u trenucima kada se riječ sama probija prema površini, kao mjehurić zraka iz dubine. Njezina snaga nije u glasnosti, nego u postojanosti: u načinu na koji se vraća, u načinu na koji se taloži, u načinu na koji ostavlja trag. Stihovi nisu zapisani da bi impresionirali, nego da bi progovorili, o onome što se inače šuti, o onome što se skriva ispod kože, o onome što se ne usuđujemo uvijek priznati ni sebi. More, ljubav, tišina, sjene, svitanja…sve su to prostori u kojima se krećem s prirodnom lakoćom. Moja poezija ne bježi od tame, ali je ne slavi; ne bježi ni od svjetla, ali ga ne idealizira. Promatram, osluškujem, pamtim. U stihovima more nije pejzaž nego arhiva, ljubav nije romansa nego puls, tuga nije slabost nego materijal od kojeg se gradi snaga. Moje pjesme nisu kronologija nego emocija i putovanje. U njih ulazim kao u šetnju kroz vlastite slojeve… kroz ono što je potonulo, ono što je izrečeno, ono što je izgubljeno i ono što se tek rađa. Svaka pjesma otvara mali prozor u svijet koji je istodobno intiman i univerzalan, prepoznatljiv i jedinstven. Ako je poezija mjesto susreta, onda su moje pjesme poziv da zastanemo, udahnemo i dopustimo da nas riječ dotakne. Ne naglo, ne nasilno, nego onako kako to čini val: strpljivo, uporno, uvijek iznova.