Riječ po riječ: Facebook - Sjetkov vremeplov

6. travnja 2026.

Facebook - Sjetkov vremeplov

Povremeno treba
zaviriti u facebook
Sjetko mi uspomene čuva i
podsjeti me na vremena prošla
i svašta nešto ispriča...

Na današnji dan, godine Gospodnje 2018.
sve je bilo zdravo, zeleno
praznik i odmor za oči...

Godine 2021. gospođa zima se nije dala

poharala je prve poklone proljeća..

zabijelilo se sve što nije naviklo bijelo biti...

A 2022. imala sam samo svoj Hanami..

trešnja je podarila eksploziju bjeline i čednosti...

Broj komentara: 5:

teuta06. 04. 2026. 12:13
Neke uspomene vesele dok druge tugu ponovo bude...Tako je to u životu. Lp
OdgovoriIzbriši
Odgovori
Modrina Neba06. 04. 2026. 13:03
Ja svakodnevno pogledam i se čudim kako je bilo, na današnji dan znači 6.4.2021 je bio snijeg kod mene a danas toplo 23 st...ali treba se čuvat nije još ljeto i još je April:))
OdgovoriIzbriši
Odgovori
***POETIKA***06. 04. 2026. 14:16
Dobro si posložila slikama neke godine prošle....Ja nemam tu opciju uspomena s Fb
OdgovoriIzbriši
Odgovori
Kejtoo06. 04. 2026. 14:25
Svaka je godina drugačija, dokaz da ništa nije uvijek isto, bilo bi čudno da je i previše predvidljivo.
OdgovoriIzbriši
Odgovori
zemlja06. 04. 2026. 17:12
Interesantan vremeplov. Dobro je to imati memorirano i uspoređivati. LP
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Dodaj komentar

Moja poezija nastaje tiho, u trenucima kada se riječ sama probija prema površini, kao mjehurić zraka iz dubine. Njezina snaga nije u glasnosti, nego u postojanosti: u načinu na koji se vraća, u načinu na koji se taloži, u načinu na koji ostavlja trag. Stihovi nisu zapisani da bi impresionirali, nego da bi progovorili, o onome što se inače šuti, o onome što se skriva ispod kože, o onome što se ne usuđujemo uvijek priznati ni sebi. More, ljubav, tišina, sjene, svitanja…sve su to prostori u kojima se krećem s prirodnom lakoćom. Moja poezija ne bježi od tame, ali je ne slavi; ne bježi ni od svjetla, ali ga ne idealizira. Promatram, osluškujem, pamtim. U stihovima more nije pejzaž nego arhiva, ljubav nije romansa nego puls, tuga nije slabost nego materijal od kojeg se gradi snaga. Moje pjesme nisu kronologija nego emocija i putovanje. U njih ulazim kao u šetnju kroz vlastite slojeve… kroz ono što je potonulo, ono što je izrečeno, ono što je izgubljeno i ono što se tek rađa. Svaka pjesma otvara mali prozor u svijet koji je istodobno intiman i univerzalan, prepoznatljiv i jedinstven. Ako je poezija mjesto susreta, onda su moje pjesme poziv da zastanemo, udahnemo i dopustimo da nas riječ dotakne. Ne naglo, ne nasilno, nego onako kako to čini val: strpljivo, uporno, uvijek iznova.