Riječ po riječ: Eksplozija - sklad riječi i fotografije

22. travnja 2026.

Eksplozija - sklad riječi i fotografije

Sklad riječi i fotografije...

stihovi i slika stopljeni u jednu cjelinu,
eksplozija zaista dolazi do izražaja ...

ne samo kao bljesak svjetlosti,
već kao duboka,
tiha emocija
koja ispunjava cijeli prostor

visoke juke djeluju kao čuvari
zlatne staze
koja vodi prema
brodu
i
nepoznatom

montaža mojih fotografija

2 komentara:

teuta22. 04. 2026. 17:27
Kažu da slika govori više od riječi ali naravno, nekad je baš lijepo usklađeno slika i riječ...tebi to jako dobro uspijeva...
OdgovoriIzbriši
Odgovori
gogoo23. 04. 2026. 11:53
Zanimljiva montaža a kod tebe i sklada i eksplozije.
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Dodaj komentar

Moja poezija nastaje tiho, u trenucima kada se riječ sama probija prema površini, kao mjehurić zraka iz dubine. Njezina snaga nije u glasnosti, nego u postojanosti: u načinu na koji se vraća, u načinu na koji se taloži, u načinu na koji ostavlja trag. Stihovi nisu zapisani da bi impresionirali, nego da bi progovorili, o onome što se inače šuti, o onome što se skriva ispod kože, o onome što se ne usuđujemo uvijek priznati ni sebi. More, ljubav, tišina, sjene, svitanja…sve su to prostori u kojima se krećem s prirodnom lakoćom. Moja poezija ne bježi od tame, ali je ne slavi; ne bježi ni od svjetla, ali ga ne idealizira. Promatram, osluškujem, pamtim. U stihovima more nije pejzaž nego arhiva, ljubav nije romansa nego puls, tuga nije slabost nego materijal od kojeg se gradi snaga. Moje pjesme nisu kronologija nego emocija i putovanje. U njih ulazim kao u šetnju kroz vlastite slojeve… kroz ono što je potonulo, ono što je izrečeno, ono što je izgubljeno i ono što se tek rađa. Svaka pjesma otvara mali prozor u svijet koji je istodobno intiman i univerzalan, prepoznatljiv i jedinstven. Ako je poezija mjesto susreta, onda su moje pjesme poziv da zastanemo, udahnemo i dopustimo da nas riječ dotakne. Ne naglo, ne nasilno, nego onako kako to čini val: strpljivo, uporno, uvijek iznova.