U letu iznad plavetnih pučina

 

...ima dana kada letim, letim i sunce ljubim

kao da je oblak meda

letim na krilu galeba

ispod mene klize valovi

dugine boje hvatam

umjesto prve kave

kapi rose ispijam

natopljene zrakom i vjetrom

s radošću letim od izlaska do zalaska sunca

uranjam u more milosti, milovanja i slatkoće

kao razigrani leptir probudim se

od šarenila emocija ganuta

na peludu sreće i izumrlih bolova

letim preko plavetnih pučina

preko polja zlatne pšenice

i žutila suncokreta u bljesku dana

uronjena u odsjaju zalaska sunca

živim emocije kontrastnih boja

gubim se na horizontu

gdje su nam se pogledi

ljubili...

***

...nastavak je slijedio na mom blogu

Trenutak za slovo

koji je netragom nestao

ne mojom voljom 

nego voljom onih koji imaju moć...