Misli - neugasive iskre u tami

...misli kao valovi što se rađaju iz nevidljivih dubina, 

pa se razliju po nama prije nego im uspijemo dati oblik

ponekad su blage, kao prvi trag svitanja na staklu,

 a ponekad snažne, kao vjetar koji traži pukotinu

 kroz koju će ući u srce

 misli dok šutimo jedno pred drugim,

 u onoj blizini koja se ne vidi,

 ali treperi kao svjetlost skrivena ispod kože

one nas vode, ponekad nježno, ponekad tvrdoglavo, 

prema riječima koje se boje vlastitog odjeka, 

prema istinama što stoje na pragu 

i čekaju da ih pozovemo unutra.

i sve dok se misli događaju, 

dok se u nama kreće ono neizrečeno,

 znamo da smo živi, jer blizina postoji

 kao neugasiva iskra u tami, 

čak i kad je ne vidimo, sve dok je osjećamo.