Kad gospođa hoće voziti, tako ti je to

Vjerovali ili ne ja sam prva djevojka koja je u mom gradu dobila vozačku dozvolu. Išli smo polagati  zajedno, otac i ja, položili zajedno otac i ja i poslije svega otišli na ručak otac, majka brat i ja….sve med i mlijeko, zar ne? Vozila sam, obišla sve milo i nedrago, vozila trudnice u bolnicu, vozila djecu, vozila starce, sve redom. Kad sam kuću gradila izbor keramike je vrlo vrlo oskudan, upalila sam auto i krenula put Trsta po talijanske pločice…ali, da skratim, reći ću samo O tempora o mores…

Sad vam svodim priču na vrijeme sadašnje. Nataložile se godine, na nos se položile naočale, zbog njih sam prije tri godine dobila ograničenje važenja vozačke dozvole…znala sam da se moram pripremiti na nove situacije…usput da vam napomenem da su me za cijelog svog vozačkog vijeka policajci zaustavili DVA ( BROJKAMA 2) puta i to u rutinskoj kontroli. Ovih dana borbu vodim zbog tog papira  zvanog vozačka….došla sam u policijsku postaju, na šalter kulturno, kako dolikuje redu i kulturi. Gospođa iza šaltera nije ni glavu digla, samo je izustila što vam treba. Rekla sam da sam došla po informacije koje su mi potrebne za produženje vozačke. Nevoljko je digla glavu i kao iz puške započela je paljba, da kod nje nisam trebala ni doći jer nosim naočale da sam trebala znati da moram na sistematski pregled. Ništa strašno, idem ja na sistematski, ipak prvu informaciju sam dobila. Došla sam ja na sistematski, prvi korak psihološki test, rezultat odličan, pokazao je da sam još normalna. I drugi korak sam savladala, u ambulanti EKG, nalaz uredan…medicinska sestra mi je pokazala sljedeća vrata, gdje me je čekao doktor medicine rada ( usput, otac jedne djevojčice koja je sjedila u mojoj učionici, moja učenica.) Disciplinirano sam odradila sve što je trebalo... na red su došle naočale…tu je zastalo, upućena sam oftalmologu iako sam uredno donijela dioptriju i datum kad sam novu dioptriju stavila na nos. Suma sumarum ja još produžavam vozačku jer lista čekanja je duga i za 8 mjeseci mi je termin kod oftalmologa. Pao mi je mrak na oči. Vratila sam se kući pomnožena s nulom….Pozovem privatnu kliniku Medico, dobila sam termin sutra, da, sutra u 16 sati.

Da mogu do Medico doći, moram voziti, a ne smijem jer bih bila u prekršaju koji nadilazi moju mirovinu. Našla sam , naravno tko će me voziti, pošteno ću mu platiti uslugu, odvest ću ga na pizzu, piće, platiti mu benzin, platit ću oftalmološki pregled i još će ostati da onoj istoj nekulturnoj platim produženje vozačke….o da ne zaboravim, i sistematski sam platila a uvjerenje čeka još taj nesretan papir od oftalmologa.

 Pa recite sad, znam da sam se promijenila, znam i da sam već luda i zbunjena i znam da više ne mogu biti normalna kao nekad ali…ali…strpljen , spašen….to je naša administracija…a tko mi je kriv…ako ćeš gospođo voziti izvoli se nervirati, plaćati i mooooožda ćeš još voziti....