Kad smo ljubav pleli u milovanja

...sjedni na obali gdje smo nekada 

ljubav pleli u milovanja

čekaj zalazak sunca, zaplovi simfonijom

osviještenog svakog atoma u sebi

ako na istom mjestu gdje se ljubav pjeva

u nutrini osjećaš uzburkanost, usplahirenost

kovitlace, prskanje valova emocija, spektar nijansi

u dubinama postojanja Ti nisi stijena potopljena 

vidiš li kako se život poigrava s nama, 

slušaš li kako najljepše zvukove sklada

lakše je tako ukloniti oluje, pobjeći od zaborava

tražeći sklonište u ljubavi, ona jedina očaj ne priznaje 

daleko od mreža punih ogorčenja

sivilo melankolije morskom pjenom oboji

zaljubi se u osmijeh nevine djevojke

slatki šapat vjetra, topli odraz sunca, plavu traku neba

kad u rumenom zalasku sunca zaplače večer

ostat će samo miris mora i obrisi mladalačkih snova

shvatit ćeš da prohujala su sva vremena

ali da je u tvojoj ruci još uvijek moja...