Ako otok zaplovi...

 

... tako je mene poezija dovela do jednog našeg otoka

smještaj: da bih riječ rekla

doček: samo je nedostajao crveni tepih

društvo: što reći, posebni ljudi,

često neshvaćeni ali stameno svoji

da, pjesnici

i ja među njima...oprosti mi Bože

 

u trenu me obuzeo poseban osjećaj

sramota je priznati

ali priznati moram

bojala sam se  zaspati

svugdje voda, voda, voda oko mene

kopna nigdje ....otok je otok

obuzela me je čežnja 

za onom jednom stranom svijeta

kojom se moj  zavičajni poluotok

drži za majčicu zemlju

 

što ako ovaj otok ( zovu ga otokom ljubavi)

odluči otploviti u nepoznato

uvijek će ostati otok

a ja ću moliti da se zaustavi tamo na mjestu

gdje će se jednom stranom vezati za kopno...

 

od mene ni danas nijedne pametne

ali zato su misli zbrkane

snovi nedefinirani

ali to je to

to sam ja

oko mene sve kreativci ljudi, pjesnici

samo ja neka naopaka, svakakva, nikakva...

 

opet sam pozvana

opet ću posjetiti ovaj otok

graditi samo neke svoje kule u pijesku

i sanjariti kako otok i ja plovimo

na putu u nepoznato....