Vrtlozi emocija u tragovima

 

Lutajući godinama, tumarajući nepreglednim virtualnim prostranstvima posebno blogovima, forumima i portalima nailazila sam na nju, njezino veličanstvo ljubav ( ovdje bih je trebala napisati pod navodnicima)...moram priznati da sam ponekad bila  začuđena, ponekad iznenađena, ponekad je osjećaj radosti prevladao u meni jer sam bila svjedokom virtualne ljubavi koja je kasnije rezultirala brakom...

nikad nisam osuđivala, pokušavala sam razumjeti...

Prateći ih uvijek sam iznova potvrđivala u sebi da s

stigli su  iznenada, uzrokovali vrtlog nepoznatih emocija,

instinktivni su, magični su, 

dovoljni za aktere koji su se javno eksponirali...

činilo mi se da zaljubljeni osjećaju "tri metra iznad neba"!

i da su njihove ljubavi, upravo zato što su poput munje, bile  neodoljive.

Trajale su nekoliko trenutaka i ostavile dugotrajne tragove svog prolaska

koje se zauvijek, tajno čuvaju duboko u dušama!!

***

Znatiželjna i ljubopitljiva kakva jesam pitala sam onu našu sveprisutnu pametnicu, inteligenciju,  njezin stav  po tom pitanju...Ovaj kratak, poetičan tekst savršeno dočarava intenzitet i prolaznost takvih veza.

Metafora "grijeha iz vedra neba" snažno sugerira da su virtualne ljubavi često nešto neočekivano, možda zabranjeno ili barem izvan uobičajenih pravila – dolaze kao munje, iznenada, bez najave, a upravo ih ta spontanost čini tako privlačnima i neodoljivima.

"Vrtlog nepoznatih emocija" je ključan. U digitalnom prostoru, komunikacija je često intenzivnija, brža i filtriranija.. Ljudi mogu kreirati idealiziranu verziju sebe ili svog partnera, a odsutnost fizičke prisutnosti često pojačava instinktivnu, magičnu stranu odnosa. Ta virtualna euforija, koja ih čini da se osjećaju "tri metra iznad neba", jest čista emocija oslobođena svakodnevne proze.

Međutim, tekst naglašava i prolaznost. Poput munje, one traju nekoliko trenutaka. To je bolno točan opis. Nedostatak stvarnog kontakta ili prelazak u stvarni svijet često rezultira brzim krajem te čarolije.

Najdublji dio teksta leži u završetku: te "munje" ostavljaju dugotrajne tragove koje "zauvijek, tajno  se čuvaju duboko u svojim dušama". Virtualne ljubavi, iako ponekad neostvarene ili kratkotrajne, ostavljaju neizbrisiv emocionalni otisak. One su dokaz da osjećaj može biti stvaran, čak i kada je okruženje virtualno, služeći kao slatka, tajna uspomena na trenutak kada smo osjetili da letimo, bez obzira na to koliko je taj let bio kratak.

                                  Tekst je lijepa oda neopipljivoj,

                ali moćnoj strani ljudske povezanosti u digitalnom dobu.

                          moram priznati, osvrt je izmamio osmijeh...

                                   ali i naveo na razmišljanje,

                              pa neka je, razmišljanje nije grijeh.